Naš nogometni dijamant Edin Džeko je sedmicama u žiži pažnje evropske sportske javnosti. Napadač Volfsburga i naše reprezentacije na meti je najboljih svjetskih klubova, a vrhunskog golgetera u svojim redovima žele vidjeti velikani Mančester junajted, Roma, Arsenal, Milan...
U intervju za "Dnevni avaz" napadač Volfsburga govori o svom trnovitom nogometnom putu, o počecima u dresu Željezničara, kao i zašto trenutno nema djevojku, jesu li ga promijenili slava i novac, u kojem bi klubu volio igrati nakon "Vukova"...
Kada smo u petak u jutarnjim satima DŽeku na mobilni telefon, javio nam se njegov prijatelj i bivši nogometaš Želje Amir Spahić.
- Prijatelj Spahić došao mi je u višednevnu posjetu. U slobodno vrijeme upoznao sam ga malo s Volfsburgom - govori na početku razgovora Džeko.
Kao dječak ste navijali za Milan. Da li biste voljeli zaigrati u dresu "Rosonera"?
- I danas navijam za Milan, nikada nisam ni prestao. Ševčenko mi je bio uzor dok je igrao za Milan. Volim njegov stil igre.
U čemu je recept Vašeg nogometnog uspjeha?
- Iz utakmice u utakmicu stjecao sam iskustvo i slušao savjete starijih i iskusnijih. Posljednjih sezona imao sam dosta jakih utakmica u Volfsburgu i reprezentaciji. Sada sam mnogo iskusniji i pametniji. Sve poštenim i kvalitetnim radom i s vremenom dođe sve na svoje mjesto. Naravno, velike zasluge idu na račun svih nogometnih stručnjaka koji su me trenirali, od prvog Jusufa Šehića pa sve do Feliksa Magata (Felix Magath) i Ćire Blaževića. Naravno, velike zasluge ima i moj menadžer Irfan Redžepagić.
I u Volfsburgu i u reprezentaciji BiH odlično se slažete sa Zvjezdanom Misimovićem. Koliko se privatno družite?
- Sa Misketom, slobodno mogu reći, imam bratski odnos. Često smo zajedno. Mnogo mi znači i njegova podrška. Vjerovatno bi mi bilo mnogo teže da on nije sa mnom u Volfsburgu.
Koliko su Vas slava i novac promijenili?
- Moji pravi prijatelji znaju da se nimalo nisam promijenio. Kakav sam bio u Želji sa 17 godina, isti sam i sada. Jedino se promijenilo to što sam tada maštao da igram u Bundesligi, a sada sam to i ostvario. Najbitnije je ostati čovjek, sve ostalo je prolazno. Sebe ne smatram zvijezdom. Uvijek nađem vremena da se uslikam sa navijačima Volfsburga ili da dam autogram.
Kakve djevojke Vas privlače?
- Najbitnije je da je iz BiH i da mi odgovara kao osoba. Sve ostalo nije bitno, da li je riječ o manekenki, glumici ili o običnoj djevojci. Kada naiđe prava, ja ću to znati, a trenutno sam sretno slobodan.
Brazilski nogometni as Adrijano odlučio se, zbog ljubavnih problema, privremeno povući iz nogometa. Da li Vi imate takvih strahova?
- Nemam takvih ljubavnih problema, barem za sada. Nisam o tome razmišljao, ali mislim da bih to uspio riješiti na drugi način.
Možete li se prisjetiti svojih nogometnih početaka. Da li ste nekada posuđivali kopačke kolegama iz omladinskog pogona?
- Nisam ih mogao posuđivati, jer nisam imao rezervni par. Teška su bila vremena nakon rata. Nije bio problem naći skupe kopačke nego su bile potrebne pare za njih. Na šljaci sam trenirao sedam godina. U ljetnim mjesecima udisali smo prašinu, a ostali dio godine trenirali smo i igrali u vodi i blatu. Roditelji Midhat i Belma velika su mi podrška i uvijek su mi pokušavali osigurati sve potrebno za treniranje.
Dok ste igrali u Željezničaru nije sve bilo tako sjajno. Često su Vam pojedinci dobacivali da napustite nogomet, a nisu se suzdržavali ni ružnih nadimaka?
- U Želji sam vrlo mlad dobio priliku i bilo je dosta ljudi koji su me podržavali, ali i ovih drugih. Često sam čuo s Grbavice povike "klocu" i slično, ali to mi je bio samo dodatni motiv da još bolje radim. Gdje su sada oni koji su me zvali "klocem", a gdje sam ja? Kod nas je raja nestrpljiva, hoće da preko noći postignu sve: od para do rezultata. To je nemoguće. Čovjek u životu mora ići stepenicu po stepenicu.
Koliko vjera ima utjecaja na Vaš život?
- Na neki svoj način, vjera mi daje snagu da budem jači i da prebrodim neke situacije.
Koliko pažnje posvećujete oblačenju?
- Volim da se obučem fino, ali nisam opterećen markiranom garderobom. Uzimam ono što mi se svidi, bez obzira na cijenu ili prozvođača. Preferiram sportsku odjeću, a odijelo oblačim samo u posebnim prilikama, kao što su novogodišnja slavlja i vjenčanja. Jedino vjerujem kopačkama "Adidas".
Nedostaju li Vam prijatelji i porodica, Sarajevo...
- Već sam se navikao na samački život, daleko od najbližih. Radujem se svakom dolasku roditelja i sestre Merime. Tada mi je mnogo lakše, mogu se koncentrirati samo na treninge. Kada me uhvati nostalgija za Sarajevom, pustim Halidovu "Miljacku" i sve mi nekako lakše pada.